.ja vise nemam snage opet da se dam. jer ne ide i ne vredi, sad novim putem idem, probaj i ti.
praznina, ravnodušnost, monotonija. sve po starom. i Sigmund Freud (da mi skrati vrijeme). neobičan čovjek, no, zanimljiv. bolesna sam, tj. prehlađena (da ne bi bilo xd). zatvorena u četiri zida s vjernom prijateljicom zvanom glavobolja. ako izađem i onda se vratim doma, hvata me vrtoglavica i na mjestu se rušim. zato si je majka dala oduška da me tetoši i zabranjuje bilo kakve izlaske iz stana. ovo trenutno stanje pripisuje mojem nezdravom životu i općenitom mazohizmu prema vlastitom organizmu. nisam ja kriva što ne stignem jesti, volim "uzimati nedozvoljena sredstva" i redovito sam pod stresom. oke, kriva sam, al zabole me. preživjet ću. a usput, mojih roditelja redovito nema doma pa mi ova samoća jebeno godi. volim biti sama i uživati u svom imaginarnom svijetu. tamo je sve lijepo i veselo. joj, serem li ga, serem. evo prestat ću. volim vas sve koji me čitate. puno mi pomažete :** ne mozes da budes trag svakoj mojoj stopi, ja idem jer moram, godine zivot topi. .she was a princess of the night.
sve ostalo je daleki zajeb koji nikako ne dolazi do moje glave. valjam se u prašini nemogućih misli i želja. sanjam tuđe neostvarive snove. i onda se poželim potpuno isključiti i lebdjeti, tamo negdje, gdje se san tek lagano dotiče sa stvarnošću. kao, bit će mi bolje. jebena utjeha mi više nikako ne pomaže. meni je dobro, ma predobro mi je. no, moj abnormalno ogromni ego želi nešto još bolje i od mene svakodnevno stvara patnicu, najveću žrtvu koju je svijet stvorio. i tako se polako gubim. odlazim. zapravo, bježim. natječem se sama sa sobom. teško je i potpuno uzaludno. gubim. gubim, baš kao i uvijek. no, ovaj put, sama sebe poražavam. glupo, malo, retardirano i paranoično dijete! strah me tjera da što brže utonem u san. tamo sam sigurna. više-manje. san će se ujutro rasplinuti i više ga neće biti. ja neću nestati s njim. nažalost. još jedan cijeli dosadno suhoparan dan podnosit ću ispočetka. sama, bez pomoći bilo koga. tako to valjda treba biti :/ više se ne sjećam. ne znam zašto, ali sjećanja su potpuno isparila. i nisu mi potrebna. sigurna sam da mi nikada neće faliti. bila sam previše znatiželjna kad sam se pitala kad ću se ja to riješiti vlastite prošlosti. evo ga. nema više ništa. samo jebena praznina. i tupa bol. utješite me da je sve u redu. *ljubim [update: mala promjena dizajna.] kad hodas, ne zastajkuješ, i zemlju ne dodiruješ, a mene ne primećuješ.
skoro sam zaboravila koliko su mi radosti, veselja, ushita i čuđenja donosile te prekrasne knjige. volim ih čitati. no, dobro. škola je opet tu i neće se duugo, duugo maknuti iz već ionako teške svakodnevnice. zasad je sve u najboljem redu i planiram da će tako i ostati. *učit ću!* četvrtak - sat psihologije: "zapitajte se jeste li uistinu sretni! i što vas uopće usrećuje?!" jebemu sve, popizdila sam. kao, ako pojedeš čokoladu, ti si sretan čovjek. ma jesam kurca. ako je to sreća, po tome bi svi bili sretni. da, svaki čovjek pored kojeg prođem nosi osmjeh na usnama. ili ne?! možda je to ona trenutna sreća, ali to zasigurno nije nešto što me ispunjava na dulje vrijeme. samo ako pronađes svoje mjesto pod suncem, tamo gdje zbilja, onako istinski pripadaš, tek ćeš tada naći svoju sreću. (koja će možda već drugi dan nestati, jer će ljubav tvog života drmnuti auto. jebiga :/) poanta ovog mog sranja je da sreću ne treba tražiti u pogrešnim stvarima, jer će ona ovako i onako doći, jednom, kad je zaslužimo i/ili prepoznamo. polako odrastam. polako odrastamo. još uvijek smo djeca, ali sa zrelijim očekivanjima. wannabe odrasli. odgovorni. samosvjesni. naši uzori i idoli. jos drhtim od tvog pogleda. stojim na rubu. nadam se da neću pasti. na vrijeme ću se srediti i urazumini. valjda :/ you're so vain. you probably think this song is about you.
everything I had was yours, more than I have ever given before, so, won't you tell me did I hurt you so bad? on: "ne znam što se sada događa. jedino znam da mi fališ..." to je poruka koju mi je poslao otprilike prije pola godine. tada je on trčao za mnom, a ja sam bila najveća kurvetina. fali mi to razdoblje. često se sjetim baš te poruke. )sva sreća što sam i ovu i sve ostale obrisala.) i eto, po prvi put sam skupila snage da o tome progovorim. sada je to već dio prošlosti. već 3 mjeseci se pravimo da se ne poznajemo, a svaki put kad "slučajno" dođe do konflikta, oboje to jedva dočekamo i opet se ispočetka izvrijeđamo na mrtvo ime. no, bilo je lijepo dok je trajalo. nitko do sada nije bio tako dobar i brižan prema meni. on mi je bio prvi. čak me nije ni boljelo xd. sada mi je ipak žao zbog toga, ali jebiga, što sad tu mogu. no, barem su mi ostala sjećanja na te dane. jebeno. ajd nek mi se javi netko tko može živjeti od sjećanja. (?!) sama sam se sjebala. zavoljela sam ga tek kad sam ga izgubila. ironija je jebena stvar. uff. još uvijek, valjda iz navike, znam pogledati kroz prozor u nadi da je on dolje, da gleda bezvoljno ispred sebe (kako je to samo on znao) i čeka me. ali ne. u mojim mislima su samo sjećanja i mašta koja se redovito poigrava mojim osjećajima. remember what we had together, believing it would last forever. so, tell me, baby, where did I go wrong? sada čekam ono savršenstvo koje ponekad zna proći pored mene s tako prekrasnim pogledom. bit će drugačiji od njega. tako se slijepo nadam. i želim ga. i bit će moj. jednom. i njega ću voljeti, paziti i čuvati. on neće samo tako otići. *evo, konačno imam hrabrosti da ti kažem: oprosti. .wake up, who cares about little boys that talk too much.
slušam naporne otkucaje sata iz dana u dan, iz noći u noć. ulice pjevaju melankolične tonove sadistički nastrojene prema svima koji to želie čuti. razmišljam o nečemu nedohvatljivom, neobzirno bezobraznom. živim u mukotrpnom strahu od blistavih, teških, uvijek i ponovo nepodnošljivih saznanja. sanjam o sjajnoj budućnosti potiskivajući sve ostale, trenutno nezamjećivane probleme. voljeti sebe, sebe i jedino sebe. sažalijevati sebe. sebično, ustrajano i podlo. taština koja razara. sivilo koje se javlja u snovima. bit će moje. jednom. želja za stalnom podrškom, bezuvjetnim dodirima i neiskvarenim osmjesima. volja za nevoljom. griješim tako spretno i svjesno upoznavajući vlastite osjećaje. žudim za potrebom. vježbam neiskrivljene i nepoćudne izraze lica. gorim u strahu od ironičnih posljedica. gledam ravno preda se, širom otvorenih očiju. gledam u ono beskrajno sivilo. mučim se s vlastitim mislima. glumim mazohista koji se bolji nevinih dodira.želim neočekivanog stranca. sanjam. san. sivilo. sutra. i ko bi normalan, ko bi nasmijan ovakvu tebe trpija. i to triba znat, ti daješ prazno tilo, ali dušu nemoš dat. i nije lako bit i svetica i kurva sve po potribi, kako se namisti u taj čas. *znam, odvratna sam. .I remember you. :/
vratila sam se s mora. konačno. bilo je tako lijepo vidjeti svoju najdražu klupicu u kvartu :) no, i dalje je tu prisutno sebično izležavanje i potpuni nemar za ostatak svijeta. smijeh i veselje traju zapravo veoma kratko. bezvoljnost. nadam se da će uskoro proći. idealizirala sam jednu osobu kao najveće savršenstvo na svijetu, a zapravo, ne znam mu ni ime. to je najveći dokaz koliko ja želim nastaviti dalje sa svojim životom i ne okretati se. prošlost želim zaboraviti. potpuno. ne želim ni jebena sjećanja. muka mi je od njih. trebam konačno napraviti onaj težak i bolan prvi korak. i nadati se da će dalje sve biti, relativno, u redu. oprostite na smetnji. jednom ću ovdje napisati nešto veselo. jednom. puse :** .purple rain. purple rain. <3
ali, početak je u redu. znamo da nije kraj. u tome i jest čar svakog početka. oke, opet počinjem bezveze srat xp. pisat ću. nadam se. lijena sam i jako jako brzo od svega odustanem. borim se samo ponekad. i tada često pobjeđujem. to je znak da mogu. samo kad bih se malo više potrudila. ova tišina me ubija. vraća onu dobro znanu nostalgiju i depresiju. sve je to pomješano i meni prekrasno servirano. ležim i sjedim i sjedim i ležim. izađem van, sjednem i zapalim. i sjedim. nešto me vuče na dno. nema više toliko života u meni koliko je bilo prije. prije sam bila retardirano hiperaktivna. sada mi se ne da. ni razmišljati. ni pisati. manična depresija xd. javim se još. nadam se :/ puse :** it's such a shame our friendship had to end. |
Dnevnik.hr .about the girl.
elizabeth b.
malo dijete. zagrepčanka. neshvaćena umjetnica xd 17 god. elitna gimnazija xp voli svoj život. konačno uživa. :)) ona voli ... .muziku. .nešto što ona zove sviranje gitare. .malo puno bolje sviranje klavira. .nešto što drugi zovu crtanje. .čokoladu. .spavanje. .čitanje. .Izzya Stradlina. <3 .cigarete. .svoje takozvane prijatelje. .anoreksiju. .mazohizam. .njega sam voljela :/ .ono savršeno sivilo. <3 ona ne voli ... .puno toga. .egoizam. .nepravdu. .kad je ulove da puši u muškom wcu i onda dobije ukor :@. .snobove iz svoje školice. .narcisoidnost. .to što upravo ona polako postaje narcisoidna. .kad netko nešto započne pričati i onda ne kaže do kraja. .kad se netko bzvz duri. .kad ne zna što da napiše. točka. .respect.
'when you're talkin to yourself and nobody's home, you can fool yourself, you came in this world alone.'
'my heart is broked but I have some glue.' 'shot through the heart and you're to blame. you give love a bad name.' 'people are strange. when you're strange, no one remembers your name.' 'ostao sam sasvim sam da ležim na suncu. ja zvao sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku.' 'well, well, well, my Michelle.' <3 'samo živi samo budi, svi odgovori doći će sami. samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami.' 'baby, anyhow I'll get another toy, and everything could happend and you'll wonder.' 'hold me, thrill me, kiss me, kill me.' 'jednom kad usne ne bude htjele.' ♥ 'everywhere I look I see your eyes. there ain't a woman that comes close to you. come on baby, dry your eyes.' 'every rose has it's thorn.' 'zelim ti cistu savest sa mirnim snovima, ljubav i sveze meso deli sa nekim novima.' 'just a fool to believe I have anything she needs. she's like the wind.' 'now maybe, baby, maybe she's in need of a kiss.' 'some things are better left unsaid, but, all I do is cry instead, now, I've cried me a river, thinking how it used to be.' 'but you gave away the things you loved and one of them was me.' 'i want to hurt you just to hear you screaming my name.' 'I'm gonna slide it in right to the top, slide it in, I ain't never gonna stop.' 'anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli. da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli?' 'sasvim krivo vrijeme za mene, prolazim bez potrebe. nisu šanse svima jednake, ne mozes od istine.' 'he takes me away to that special place and if I'd stare too long I'd probably break down and cry.' 'carve your name into my arm. instead of stressed, I lie here charmed.' 'voli te, voli te tvoja zver, princ iz života tvog, sudbine tvoje dah i žar.' 'run your hand through your hair, paint your face with despair.' 'nisi valjda luda da se stidiš, što si me prognala istočno od raja, bar se nasmeši kada me vidis, ostani djubre do kraja.' [e pa budem :D] 'what a wicked game you play, to make me feel this way. what a wicked thing to do, to let me dream of you.' 'you'll learn to hate me, but still call me baby, oh Love, so call me by my name.' 'black velvet and that little boy's smile, black velvet with that slow southern style.' 'dijele se karte za raj, u dva i pet, let na drugi svijet.' somewhere over the rainbow. Credits
murderscene - x
|